Dozivljaji sa trke 100 milja Istre 6-7/4/2018

U srijedu rano ujutro sam imao let iz Goteborga za Zadar na trku 100 miles of Istria koja je startala u petak u ponoc 00:00. Kako sam imao dva dana pred trku, srijedu sam odlucio odsjesti u Motovunu u seoskom ambijentu (Agroturizam Toni Brkac Motovun), daleko od grada, asfalta,auta i zgrada. Nakon sto sam se smjestio u apartmanu, presvukao sam se i pobjegao van na polusatni trening da se malo opustim.


Cetvrtak kisovito/maglovito jutro ali svejedno prelijep ambijent za razbudjivanje i nastavak puta za Umag. U Umag sam stigao oko podneva gdje sam se sreo sa ekipom iz Zg (Sasom, Ivanom i Dejanom), kava-rakija i sve po redu kao i prica o treningu, ko je koliko spreman, itd…Uzbudjenje raste sa svakim satom sto se blizi trci, ali se trudim da ne mislim na trku i otvaram pricu o svemu drugom. Ubrzo nakon susreta sa zagrepcanima odlazim u nas smjestaj (Apartman Maric) gdje cu odsjesti sa svojom ekipom iz maticnog kluba Ak.Sloboda Novi Grad ( Milan, Srdjan, Marko i Natasa iz BL), Mikaelom iz Goteborga, kao i Semirom iz Bihaca i njegovom familijom.

Nakon smjestanja u apartman vrijeme je bilo da se ide po startni paket na expo trke, kako sam jedva cekao da zavrsim i taj dio, otisao sam po startni tacno u 16h jer su tad i poceli sa dijeljenjem startnih paketa. Tu sam naravno sreo jako puno dobrih i poznatih lica iz same organizacije a i volontera (Pedju iz BG decka kojeg sam upoznao na Novosadskom nocnom maratonu prije 6 god). Standove sa raznim trkama na kojima bi svakako volio uzeti ucesce, nekoliko njih cu izdvojiti kao npr…Velebit 100 miles, Vucko trail, Jahorina ultra trail, Dalmacija ultra trail i mnoge druge.

Mikael, ekipa iz Novog i Semir sa familijom su stigli nesto malo kasnije od mene i svi se naravno otisli do expo-a da podignu startne pakete gdje smo se sreli sa ekipom iz Zg (Sasa, Ivana, Dejan). Tu nam se pridruzio i Robert sa suprugom Gordanom (bracni par koje poznajem iz svedske) i doslo je na red isprobavanje piva sa etiketom trke za koje mogu reci da je bilo dosta ukusno.


Petak, dan utrke. Svi smo spavali ali se niko nije odmorio, to me nije puno plasilo jer znam da mogu izdrzati dvije noci sa malo sna. Razbudjivanje je bilo u vidu setnje i ispijanju kava u gradu, gdje smo se sreli sa Alenom i Petrom (bracni par iz Zagreba) i njihovim psom Argusom. ( Alena sam upoznao i zajedno  sa njim utrcao u cilj na 100 milja Istre 2016 god). Ubrzo nakon hodanja po gradu je doslo vrijeme za Mikaela i Sasu da se daju na put prema startu utrke na 100 milja gdje ce se sresti sa Aramisom, Radanom i ostalima gdje ce svi zajedno nastaviti svoje putovanje od Labina do Umaga preko ucke i ostalih vrhova u Istri.


Mi koji smo trcali 100 km smo imali fore da se izlezavamo, pokusamo odspavati koji minut prije nego krenemo ka busevima koji voze na start. Ubrzo je i to vrijeme doslo pa smo se dali na oblacenje, podmazivanje, poslednju kontrolu opreme i naravno slikanje ispred apartmana.

U busu se opet srecemo sa Robertom, Zekom (Draganom Ciricem iz Bg) i pokusavamo odmoriti oci u toku putovanja, ali to naravno nije bilo moguce.

Start pored obale mora u Lovranju, glasna muzika odjekuje i osjeti se pozitina atmosfera u zraku. Krecem na lagano 20-minutno zagrijavanje gdje mi se pridruzuju Milan i Robert kako bi se misici zagrijali za uspon od 8 km na vrh Ucke sa 1400+. Odbrojavanje i start je krenuo, vecina nas raspalila malo jacim tempom kako bi se izvukli iz mase trkaca i izbjegli guzvu na toj prvoj uzbrdici. Milan i ja smo znali da smo otprilike na istom nivou sto se tice priprema i spremnosti pa smo se tako i odlucili drzati zajedno u toku noci pa ujutro ko bude imao snage i volje mogao je dodati malo gasa.

Na toj prvoj uzbrdici Robert, (kao i mnogi drugi) nas je sustigao i prestigao ali smo ga mi opet sustigli na drugoj okrepi, gdje nam se pridruzio i trcao sa nama sve do Zbevnice i dugacke nizbrdice silaska u Buzet. Noc je bila dosta zanimljiva jer je staza na 100km i na 100 milja bila ista od Poklona do Buzeta tako da smo cijelo vrijeme bili u prestizanju drugih trkaca gdje smo sa vecinom prebacili koju rijec i nastavljali dalje po nasem planu i programu. Od poznatih nam faca smo sustigli Radanu Stanar na vrhu Poklona,   upoznali se i trcali dobar dio sa Zivkom Tomicem (deckom iz Srbije).

Silazak u Buzet je dosta dugacak i uzima svoj danak tako ako pregorite na toj nizbrdici, naplata stize u poslednjim km trke, zato smo se malo cuvali i stedjeli snagu na toj nizbrdici.

Okrepna stanica Buzet: Iz daleka vidim poznatu siluetu Alena sa psom Argusom i on nam dobacuje rijeci podrske koje u tim momentima znace puno, naposljetku nam je Alen bio glavni akter podrske u Buzetu gdje nam je bio od velike pomoci oko pakovanja vreca koje smo imali na tranziciji. (Hvala Alen i Argus ;)). Mislim daa smo u Buzetu izgubili max 5 min i dali smo se dalje u trk. Na toj dionici smo imali priliku sustici Vedrana iz Rijeke i malo zatim Nenada iz Zg sa kojima smo trcali sve do pola puta izmedju Oprtlja i Groznjana gdje su oni morali usporiti.

Oprtalj: Stizemo dobro svjezi i raspolozeni iako je vec tada postalo dosta vruce. Na brzaka smo dopunili vodu, nesto pojeli i dali se u pokret. Ovaj put nam se pridruzio trkac sa Mauriciusa koji je stigao na Groznjan prije nas, malo je odmorio i napunio bat na Oprtlju tako da je i izgledao dosta svjez. Vrlo vjerovatno mu je sunce i vrucina odgovarala, sjecam se da se zalio kako mu je bilo hladno tokom noci jer je temp zraka bila blize minusu nego plusu. I njemu je nas tempo bio prenaporan pa smo ga izgubili negdje usput do Groznjana.

Groznjan: Na Groznjanu se sjecam slanine i Red Bull-a. Kombinacija slanog-slatkog mi je odgovarala tako da sam na vecini okrepa pokusavao da pojedem i popijem nesto u vidu toga + sto sam imao podobru zalihu gelova i cokoladica sa sobom koje sam jeo izmedju okrepnih stanica.

U Buje smo stigli veoma brzo ili mi se tada mozda samo tako cinilo. Tu smo dopunili po jednu extra flasicu vode jer smo znali da se taj dio moze rastegnuti i trajati citavu vjecnost ako nisi u stanju da ga istrcis.

Milan i ja smo se dobro osjecali, jedino nam je sunce i vrucina malo smetalo. Uspjeli smo se dobro odrzati u tempu do samog kraja. Dok je vecina posustajala mi smo pojacavali tempo i tako uspjeli prestici jos ponekog trkaca sto nam je rezultiralo podjelom 19 mjesta. U cilju nas je kao i svake godine docekao i cestitao na rezultatu direktor trke Alen Paliska i mnogi drugi iz organizacije.

O trci: trku 100 milja istre sam trcao skoro svake godine (izuzev 2014, kad sam preselio u Svedsku). Od prve trke pilot projekta, organizacija je bila besprekorna i na visokom nivou, pozitivna kritika je uvijek dobrodosla takvim organizatorima (ali mislim da nema mjesta ni takvoj kritici). Iz prilozenog se vidi da je ulozen veliki trud u organizaciju i da je sve prilagodjeno nama trkacima. Sta reci osim da je datum 12-14/4/2019 vec isplaniran, samo jos nije odluceno koja staza bi trebala da se trci.

 

Veliko hvala volonterima koji su zasluzili medalju  kao i svi mi koji smo trcali!

 

 

 

Kommentera

E-postadressen publiceras inte. Obligatoriska fält är märkta *