Moje prvo ucesce na EU takmicenju!

Odavno sam imao zelju da stanem na startnu liniju sa najboljim europskim ultrasima (Pazi sta zelis, mozda ti se i ostvari).

Krajem februara sam dobio poziv od Mirsada Abdakovica za nastup u reprezentaciji BiH u trci na 24 sata koja se odrzava u Temisvaru 26/27 maja. Moglo bi se reci dosta kratak period da se pripremis za takav izazov, ali posto ja volim izazove nije mi trebalo puno vremena za razmisljanje i pridruzivanje dvojici vec prijavljenih takmicara iz BiH. Ekipa BiH je bila u sastavu:

Prvi sa desne strane: Rasim Aci Junuzovic (ultramaratonac koji je zavrsio nekoliko extremnih ultra trka).

Drugi sa desne strane: Mirsad Abdakovic ( dugogodisnji ultramaratonac sa veoma dobrim rezultatima i trenutnim rekordom BiH u vise ultramaratonskih trka).

Treci sa desne strane: Nermin Felic (kao clan podrske koji je opravdao svoju ulogu u svakom pogledu). Jos jednom zahvaljum na nesebicnoj pomoci i podrsci tokom trke.

I naravno moja malenkost Branislav Pavic ( ultramaratonac sa nekoliko zavrsenih ultra trka i nadam se da ce ih biti jos mnogo u buducnosti)

Cetvrtak negdje oko 13h stizem u Temisvar gdje nas docekuju organizatori i voze nas do hotela Timisoara gdje smo bili smjesteni. Tako je bilo organizovano da su i sva ostala desavanja bila u istom hotelu pa se nisam morao puno pomjerati i zamarati oko desavanja vezana sa samu trku. Ostali clanovi BiH tima su stigli malo kasnije tog istog dana, tako da sam ja imao priliku istrazivati okolo po hotelu i susretati neka poznata lica iz Hrvatske, Srbije, Norveske i ostalih zemalja.

Petak, nekoliko svari na popisu za odraditi i jedna medju njima najvaznija ceremonija otvaranja EU prvenstva na 24h. Kako je 25 maj bio dan mladosti u bivsoj Jugoslaviji a i ceremonija otvaranja prvenstva se odrzavala na isti dan, tako smo dosli na ideju da uradimo jednu sliku sa svim sadasnjim republikama koje su bile u bivsoj Jugoslaviji. Samo nam je jos Crna Gora falila 😉

Subota, trka u 10h po rumunjskom vremenu. Znam da ce biti vruce i da ce nam to otezati samo trcanje, ali sta je tu je, svima ce nam biti isto pa nemam kome da se zalim, msm se samo opusteno i gledaj da ostvaris sta si naumio! Naravno kao i vecina trkaca postavim si vjerovatno nerealan cilj da cu pretrcati 240km za 24h, ali opet imam i rezervni plan da istrcim najmanje 200 km i na taj nacin dobijem kartu za svjetsko prvenstvo koje se odrzava sljedece godine u Irdningu (Austriji).

Na startu sam drzao medju zadnjima i na taj nacin pokusavao odrzati sto laganiji tempo bar u prvom satu trke. Skoro istu taktiku je imala i Adrijana Simic (reprezentativka iz Hrvatske) pa smo prvih nekoliko krugova otrcali zajedno. Nakon prvog sata sam se namjestio u svom planiranom tempu i sad je samo trebalo trcati. Trku sam podijelio na 4*6h i moram priznati da je vrijeme brzo prolazilo i km su se nizali sa lakocom. Prve dvije 6-ice su prosle kao sto je bilo planirano bez nekih vecih problema. Organizator se pobrinuo da imamo podrsku duz cijelog kruga i stvarno moram priznati da su bili glasni i puni pozitivne energije, sto se naravno reflektiralo i na nas trkace.

U drugom dijelu trke, vecina podrske sa strane se razisla i poceli su prvi znaci umora na nama trkacima. Meni je postalo nemoguce odrzavati isti tempo kao i u prvih 12 sati, iako ja imam osjecaj da pojacavam tempo, krug postaje sve sporiji i sporiji, onaj osjecaj kao da ti se djonovi lijepe za asfalt a noge postaju sve teze i teze.

Nakon 18-og sata sam bio svjestan da moj plan da pretrcim 240 km nece biti moguce ostvariti, sto moram priznati ne djeluje motivirajuce u tim momentima. Bilo je olaksavajuce imati rezervni plan koji nije bio previse zahtjevan, tako da sam smanjio tempo, pravio pauze i opusteno dosao do 200km nakon 22h provedenih na trci. Poslednja dva sata trke sam iskoristio da se izmasiram, pojedem i popijem nesto proteinskog sadrzaja kako bi ubrzao oporavak.

Moja porodica mi je najveca podrska u mojim pustolovinama bez kojih ovo sve nebi bilo moguce, nije samnom bas lako u pripremnim periodima 😉

Ne bih nikoga posebno da imenujem ali moram se zahvaliti ekipama iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Svedske i Norveske na neumornoj podrsci tokom cijele trke, vi ste nas vjetar u ledja 🙂

Kommentera

E-postadressen publiceras inte. Obligatoriska fält är märkta *