Surova trka oko Mont Blanca!

Nakon 3 god… ponovo na UTMB trku od (170km 10 000+-) i sa malo boljim rezultatom nego 2015-e.

 

Da ne pisem previse o samom putovanju i ostalim desavanjima, koncentrisao sam se samo na trku a i ovako je podugacak text !

Dan trke, petak 31/08/2018 kisa, vjetar, oblaci i sms od organizatora da se ocekuje hladno i lose vrijeme te da moramo ponijeti extra toplu odjecu, sto naravno dodatno otezava nase vec teske ruksake.

Start trke u 18:00 a ja sam vec u 16:00 bio na start liniji jer nisam htio gubiti vrijeme u masi trkaca koji se naguravaju da dobiju sto bolju poziciju u prvih 8km. Kako sam vec bio medju prvima na startu, tako sam imao priliku da budem blizu elitnih trkaca koji su dosli nesto oko pola sata pred start. Dosta je motivirajuce stati rame uz rame sa najboljim svjestkim trail trkacima, (ali utrkivati se sa istima je sasvim druga prica koju mozete procitati u nastavku J)

Trka je startala i svi su pojurili kao da se trkamo na 10km a ne na 170km. Ja sam odlucio trcati na osjecaj, bez sata i pogledavanja kojim tempom trcim. Uspio sam sacuvati hladnu glavu i ne zaletiti se na prvim km, tako sam i dospio na 468* mjesto nakon prve kontrolne tacke. Malo sam usporedjivao osjecaj iz 2015-e god i sada, bio sam dosta smireniji, znao sam otprilike koje su moje mogucnosti a ujedno sam se pribojavao povreda ili problema sa stomakom, sto nije rijedak slucaj na ovakvim utrkama.

Uspon na Le Delevret i silazak u Saint Gervais mi je prosao veoma brzo. Na kontrolnim tackama sam se pripremio da ne gubim puno vremena, tako sam i kroz Saint Gervais samo proletio na brzinu. Tu su me docekali supruga Branka sa djecom, svastika Olivera i Laurie njen suprug. Kisa je konstantno padala u pocetku veceri, tako da sam samo vidio stazu i rijeku ceonih lampi koja se krece vijugavim stazama.

Kontrolnu tacku Les Contamines sam prosao za nesto manje od 4h trcanja i moram priznati da je prvih 31km bila dosta dobra staza za trcanje. Sledeca kontrola na 39km La Balme, odakle i krece uspon na prvi vrh od 2500 nadmorske visine. Naucen iz proslih trka, nastojao sam da se sto krace zadrzavam na vrhovima i velikim visinama pa sam sjurio na sledecu kontrolu Les Chapieux sto sam brze mogao.

Sad kad gledam rezulate i moja prolazna vremena, vidim da sam ustvari napredovao jako dobro a tada mi se cinilo da je hiljade trkaca ispred mene, samo lampe svjetlucaju na kilometre ispred mene. Kako sam prosao kontrolnu tacku Lac Combal nakon 64km i 9h 30min na trci, dospio sam na zavidno 161* mjestu, (sto znaci da sam presao 300 trkaca od 20-og do 64-og km) nisam ni sanjao da cu tako dobro napredovati prvi dio, dosta sam dobijao na vremenu jer se nisam zadrzavao na kontrolnim tackama. Noc je bila po mom ukusu, idealna za trcanje i ja sam cini mi se samo trcao, jeo i pio.

Sledeca kontrola Courmayeur 77km gdje smo imali nase vrece sa stvarima koje smo prethodno spakovali i predali organizatoru prije starta. Posto je od starta na meni sve od opreme odgovaralo i nisam imao nikakvih problema, tako nisam nista ni mjenjao osim presvukao majicu, dopunio zalihe hrane i nastavio dalje. Na taj nacin kratkog zadrzavanja na okrepnim stanicama sam pokusavao da se ne hladim i ne gubim dodatnu energiju da bi se ponovo zagrijao i vratio u trku.

Mislim da sam svoju najvecu gresku na trci napravio upravo na toj kontroli, jer sam pozurio da ne gubim puno vremena i nisam pojeo nista ozbiljnije osim juhe a stomak mi je primao hranu bez problema. U drugom dijelu trke je bilo obrnuto, znao sam da moram jesti a nikakvog apetita nisam imao. Tako sam cijelu trku prosao na juhi, gelovima, cokoladicama i ugljikohidratnim napitcima.

Strmi uspon od 4km na Refuge Bertone je prosao u svitanju zore i jako lijepim prizorima na okolne planine. Umor sam osjecao u nogama al jos uvijek sam mogao trcati laganim tempom bez nekih vecih problema, tako je i prosao taj dio do kontrolne tacke Arnouvaz gdje su me na toj dionici po prvi put od starta prestigli nekolicina trkaca. Arnouvaz okrepnu stanicu sam iskoristio da malo odmorim i pripremim se za uspon na najvisu tacku trke Grand Col Ferret.

Taj uspon mi se cinio kao vjecnost a i snaga u nogama se osjetno gubila, ali nisam imao drugu opciju nego se nastaviti kretati jer je bio jak vjetar i niska temp… zraka tako da svako zaustavljanje znaci pothladjivanje u vrlo kratkom roku. Nizbrdice su moja jaca strana tako da sam se radovao prelasku preko Grand Col Ferret prevoja i spustu dugackom 20km gdje sam dobijao na vremenu i u generalnom plasmanu.

Kroz kontrolnu tacku La Fouly sam samo proletio i nastavio dalje do Champex-Lac gdje sam imao u planu da malo odmorim. Sjetio sam se rijeci Simuna Cimermana (organizatora trke Velebit Ultra Trail) iz 2015-e god… kad mi je spomenuo da trka pocinje tek na 130-om km i moram priznati da je bio u pravu. Iako je bilo tesko i bolovi u nogama, stopalima su postajali sve veci, ja sam ipak jos uvijek napredovao. Sa dolaskom na kontrolnu tacku Trient na 139-om km nakon 23h u trci sam dospio na 105* mjesto, sto se na kraju ispostavilo da je to bio moj najbolji plasman u toku cijele trke.

Na Trient kontrolu mi je dosla supruga, djeca, Olivera i Laurie koje sam vec pomenuo u gore navedenom textu. Bilo je lijepo dobiti pomoc oko svega sto mi je trebalo a i tu sam dobio pomoc oko saniranja zuljeva jer je postalo bolno trcati nizbrdo. Tu sam izgubio oko 40 min u mirovanju i malo skupio snage za narednih 10 km preko prevoja Catogne do sledece kontrole Vallorcine gdje su me moja familija jos jednom docekali i pomogli oko okrepe. Na toj dionici ista stvar, uzbrdice jedva a nizbrdice nadoknadjujem izgubljeno na uzbrdicama.

Vallorcine 149-i km 26h u trci, mjesto 116* cini mi se da me boli sve i jedan misic na tijelu, pogotovo na nogama. Dobijam masazu quadricepsa i spremam se za poslednjih 20-ak km u trci. Volio bih zavrsiti trku ispod 30h i svjestan sam da sam blizu da to uradim ali taj zadnji dio mi je bilo najduzih 20km na trci. Cinilo se kao vjecnost, na momente sam htio stati i odspavati koji min a opet znao ako stanem i ohladim se, bice mi jos teze. Po mom misljenju tehnicki najzahtjevniji dio staze od Tre Le Champs do La Flegere za koju dionicu od 7km mi je trebalo 2h.

Na La Flegere sam se popeo sa zadnjim atomima snage, znam da je jos malo do kraja pa vise nemam za sta da cuvam energiju, nego daj sve od sebe sto imas. Vidio sam da ove godine necu uspjeti doci do cilja ispod 30h pa sam sjeo malo u satoru da malo odmorim, pojedem i popijem nesto i dam se u trk do cilja u Chamoniju.

UTMB 2108 =30:21:57 mjesto 131

Silazak je prosao u mraku i sa jako malo trkaca na stazi, prestigao sam 3 trkaca u poslednjih 8km. U sam ulazak u Chamonix su me docekali i iznenadili prijatelji/trkaci iz Svedske koji su trcali TDS trku (hvala vam). Supruga, djeca, Olivera i Laurie su bili glavni odbor za docek, bili su cak i vidno umorni od moje avanture oko Mont Blanca a mozete zamisliti kakav sam ja bio ako su oni bili vidno umorni 🙂

Veliko hvala svima na podrsci! Nebi nikoga da imenujem da nebi slucajno koga zaboravio! Vi kao podrska ste moj vjetar u ledja!

Malo o opremi i prehrani koju sam koristio tokom trke:

Ruksak : Ultimate Directon Anton Krupicka Adventure Vest 3.0

Ceona lampa : Lumonite Armytek

Gelovi : Clif

Cokoladice : Clif, Snickers

Ugljikohidratni napitak : Umara

Izlet na Mont d’ Arbois 1840m

BiH ekipa sa podrskom od strane DukatFit (Uhvatio nas Anton Krupicka i trazio da se slika)Jedna od najboljih trail trkaca @Mimmi Kotka

 

Kommentera

E-postadressen publiceras inte. Obligatoriska fält är märkta *