Trail Svjetsko Prvenstvo 2019

 

Svjetsko prvenstvo u planinskom trcanju

Od kada sam počeo da trčim, imao sam veliku želju da dođem do tako velikog dogadjaja kao što je Svjetsko prvenstvo, ali tokom svih proteklih godina trenirao sam lagano tako da sam samo trcao iz zabave na treningu pa cak i na ponekim trkama, ali ipak sam uspeo da ispunim svoje snove .

Prednost koja mi daje mogućnost da se takmičim na međunarodnom nivou je da sam državljanin u vise zemalja, a u Bosni i Hercegovini ispunjavam uslove da budem dio nacionalnog tima. BiH reprezentacija muski u sastavu Haracic Rasid, Kornej Arkos, Mirsad Abdakovic, Marko Kozul i moja malenkost. Zene Jasmina Kavazovic i Anela Bjelic. Podrska Ermina Cosic.

U zadnje vrijeme sam počeo malo više vježbati s ciljem poboljšanja performansi na različitim kratkim udaljenostima, pa ćemo vidjeti kako će to ići.

Dan 1 Srijeda, 5 jun:

Putovanje u Coimbru (Portugal). Imao sam letove iz Geteborga rano ujutro sa 1 satom zaustavljanja u Briselu, nadao sam se da prvi let neće kasniti. Na aerodromu sam sreo Anniku Nilrud (vođa švedskog nacionalnog tima) i naravno da smo se lepo ispricali sa mnogo razgovora o trčanju… Oba leta su bila na vrijeme, tako da nije bilo nikakvih problema u putu. Od Lisabona autobusom 2 sata do Coimbre i nakon toga putovanje se završilo. Ukupno vrijeme putovanja preko 11 sati

2. dan Četvrtak, 6 jun:

Probudio sam se vec u 6 sati, malo prerano, ali sam imao kvalitetan san tako da sam se osjećao odmorno . Dva trkaca iz naseg BiH tima (Kornej Arkos i Haracic Rasid) trebalo je da dođu u hotel tokom noći, ali pošto je njihov let kasnio, morali su ostati i prespavati u Lisabonu. Ostali trkači iz nase reprezentacije su svakako danas planirali dolazak u Coimbru, pa sam do njihovog dolaska samo ja hodao okolo i upoznavao se sa trkačima iz drugih zemalja. Bilo mi je drago upoznati toliko talentiranih trkača sam ranije mogao gledati samo na društvenim mrezama. Tokom poslijepodneva svi su napokon došli iz mog tima, a neke od njih sam danas prvi put sreo. ITRA nas je rezervisala u 19:30 za doping kontrolu i info o Quarz zdravstvenom programu, tako da smo ostale sate odmarali i posvetili vrijeme za istrazivanje  hotela i naravno poneka  fotografija 🙂

3. dan, 7 juni: 

Trening (30 minuta lagano), doručak, tehnički sastanak, ceremonija otvaranja, isporuka brojeva i ostatak dnevnog odmora i opuštanja. Do petka popodne nisam osjetio nikakav pritisak i stres prije utrke, ali onda sam počeo sve više razmišljati o utrci.

Hoce li biti dovoljno energije/kcal, tekucine, koji je tempo najbolji, itd … Napetost se osećala pomalo i zaspati na vrijeme nije bila tako jednostavno.

Dan 4 Subota, 8 juni:’

”RACE DAY” start trke u 10:00 po nasem vremenu. Probudio sam se u 6:00 svjež i odmoran, obukao sam se u za trku i osjećaj je bio dobar, bio sam nestrpljiv za startom utrke. Lagani doručak u hotelu, i onda su nas odvezli autobusom 30 minuta do Mirande Do Corvo gde je bio start i cilj. Pre starta, bilo je vreme za završnu kontrolu, obaveznu opremu, wc, kofeinski napitak i vreme za zagrevanje. Nakon zagrijavanja dosao sam prilično kasno na start tako da su svi trkači već bili na svom mestu, a onda sam morao da se malo proguram za bolju startnu poziciju.

Odbrojavanje i START!

Wow, kakvu brzinu su ljudi imali u svojim nogama, ja sam zapoceo trku prilično kontrolirano u prvom kilometru, ali ipak je to bilo oko 4 minuta, sto ja bas i nemam naviku, pa sam malo usporio da bih uštedio energiju za drugi deo trke. Do prve okrepne stanice ”Vila Nova” na 7,1 km  je išlo po planu (sa sobom sam imao dodatnu tečnost tako da nisam morao da se zaustavljam i dopunjavam). Između prve i druge okrepne stanice imali smo nešto duži uspon, gdje uopće nije bilo moguće trčati (bar u mom slucaju), a na nekim dijelovima staze bilo je toliko trkača tako da smo čekali u redu da bi se mogli popeti. Već sam tu sreo neke trkače koji su padali i povredili se, zalosno za njih. Na toj uzbrdici sam sustigao Mirsada (trkaca iz nase reprezentacije), trčali smo zajedno neko vrijeme i kada je došla nizbrdica, ja sam se samo pustio.

Druga okrepna stanica ”Senhora Da Piedade” na 16 km (ovde smo imali svoju podršku, Ermina, supruga gore pomenutog Mirsada), ovde sam prošao sa vremenom 1:45, vrlo dobro, sve je išlo po planu. Sada dolazi najteža dionica gdje imamo 13km sa 900 visine do sljedeće kontrole a sunce i vrucina nadolazi. Na tom dijelu nisam nista pojacavao tempo jer sam htio sacuvati malo snage u nogama za trčanje u drugom dijelu staze.

Kao što sam i očekivao, to je bilo dugačko brdo i vrućina se osjećala već tada, srećom, imao sam dosta tekućine sa sobom. Na toj dionici sam prestigao dosta trkača, a neke od njih koje sam i poznavao su bili iz Hrvatske.

Gore i dole, gore i dole i konačno smo došli do treće okrepne stanice ”Mestrinhas” koja je bila nakon 29 km, ovdje sam napunio bocu vode i pozurio dalje  jer je bilo SAMO 5 km do sljedeće stanice i to je uglavnom bila nizbrdica na kojoj sam ja prilično dobar, bar sam se tako mislio 🙂

Ovdje se nešto dogodilo, tako da sam nakon 33 km u utrci gdje sam počeo da osjecam nelagodu i odmah nakon toga sam dobio grčeve na desnoj nozi, strma nizbrdica koja je bila duga oko 4 km je bila prenaporna u tom tempu za moje već umorne noge . Tad sam morao da usporim i trčim lagano koji minut dok me grc nije popustio. Mogu da zahvalim Josipu Stipcevicu (reprezentativcu iz Hrvatske) koji mi je dao soli kako bi me grc sto prije prosao. Ovdje sam izgubio neko vrijeme, a i nakon toga sam morao trčati nesto malo sporije nego što sam htio, ali ipak uspjevao odrzati dobar tempo, tako da sam uspio ući u cilj ispod 5 sati što je i bio realan cilj za moju sadasnju formu.

Okrepna stanica ”Gondramaz” bila je na 34 km u trci. Ovdje je bilo tako dobro dosla okrepa i hladna voda da me ohladi, nakon ove stanice, bilo je malo lakse da se pojaca tempo bar za nekoliko preostalih km. Kad vec vidim sebe u cilju dolazi  tehničke dio staze gdje uopšte nije bilo moguće trčati brzo, na tom dijelu trčati bilo kojim tempom je bilo naporno. Nakon tog dijela napokon dionica gdje se moze trcati malo brze. Jedna stvar u kojoj sam dobar je da se spotaknem i padnem na netehničkih zahtjevnoj stazi, srećom ovaj put pad nije bio toliko opasan pa sam cim prije ustao i nastavio trčati.

Osjećaj je bio dobar, neugoda oko grceva me malo popustila, ali čim sam povećao brzinu, grč bi se opet vracao, tako da sam posljednji dio staze morao trčati u ugodnom tempu.

Konačno sam vidio grad ”Miranda Do Corvo”  cilj je blizu, pomislih u sebi. Službeni rezultat 44km + 2200 visinske za 4:54:45, moglo je biti bolje i brže, ali za trenutnu formu, ovo je sve što sam mogao da izvucem u svom najboljem izdanju. Osjećaj koji se ne može opisati riječima. Ciljna linija na svjetskom prvenstvu  je bila ono što sam samo mogao sanjati prije nekoliko godina. Moge samo reći ”NIKAD NE ODUSTAJ”! Čestitam svima koji su završili utrku, a posebno mojim prijateljima iz reprezentacije, vi ste najbolji 🙂

Sada se mogu opustiti i smanjiti treninge na nekoliko dana, a onda se u potpunosti fokusirati na trening za UTMB.

Veliko hvala mojoj porodici koja me podržava, bez vas nebi bio ovo sto jesam!

Takođe bih želio da se zahvalim svima koji su me pratili i podržavali preko društvenih medija, kao što obično kažem ”vi ste moj vjetar u ledja tokom trke”.

https://www.facebook.com/radionovigrad/

https://www.facebook.com/moje.trcanje/

Sponzorisan od strane https://www.tailwindnutrition.se/

Kommentera

E-postadressen publiceras inte. Obligatoriska fält är märkta *